Hallux valgus je deformitet karakteriziran lateralnom devijacijom nožnog palca. Kako se palac (hallux) izvija prema drugim prstima tkiva koja okružuju zglobove otiču i postaju osjetljiva, što otežava hodanje i čini ga bolnim, a svakim korakom stanje se pogoršava. Pritisak koji nastaje hodanjem gura palac prema drugim prstima izazivajući daljnje deformacije. Bol polako postaje kronična, a postojeće stanje može se razviti u artritis.

Iako oboljela osoba može biti genetski predisponirana, hallux valgus najčešće se javlja kao posljedica nošenja neadekvatne obuće, a devedeset posto oboljelih su žene. Hallux valgus može se ispraviti operacijom, a za prevenciju se preporuča nošenje obuće koja se prilagođava obliku noge, šireg gazišta i mekih đonova.

Veliki broj problema sa stopalima može izazvati ravne tabane, stanje koje se manifestira u obliku spuštenih lukova stopala. Kao rezultat, stopalo se izvrne prema vanjskoj strani. Ovisno o uzroku, oboljela osoba može osjećati slijedeće simptome:

-Bol uzduž posteriorne tibijalne tetive koja se proteže kroz unutrašnji dio gležnja pa do sredine stopala, popraćeno oteklinom u gležnju.

-Bol se pojačava sa aktivnošću noge, a neki oboljeli imaju poteškoća sa hodanjem ili čak stajanjem na pogođenoj nozi.

-Pomicanje petne kosti na način da prebacuje pritisak na vanjsku kost gležnja (fibula) gdje se počinje javljati bol koja je slična boli koja se javlja od artritisa u peti.

-Kod osoba sa starim ozljedama ili artritisom u sredini stopala mogu se javiti bolne koštane izbočine na vanjskoj strani ili unutar stopala što otežava nošenje obuće. Ponekad ove izbočine zahvate i živce, što izaziva utrnuće od gornjeg dijela stopala prema prstima.

-Oboljeli od dijabetesa primijetiti će samo otekline i izbočine na stopalima, zbog pomanjkanja osjeta boli. Izbočine mogu uzrokovati probleme sa kožom iz kojih se može razviti ulcer (rana koja ne zacijeljuje) ukoliko stopala nisu zaštićena adekvatnom obućom.

Ahilova tetiva je velika tetiva koja se nalazi na stražnjoj strani gležnja. Ona spaja velike mišiće lista potkoljenice (gastrocnemius i soleus) s petnom kosti. Tetiva postaje upaljena nakon dugotrajnog izlaganja opetovanoj mikrotraumi. Smatra se da ova ozljeda čini 15% svih trkačkih ozljeda.

Glavni uzrok je također pretreniranost. Osim toga pretjerana pronacija je također vrlo važan predisponirajući faktor. Kod nje dolazi do izvrtanja stopala prema unutra što uzrokuje micanje tetive lijevo-desno, njezinu iritaciju, a time i upalu. Simptomi i znakovi akutne upale:

-Bol duž tetive tijekom vježbanja u području Ahilove tetive (stražnji strana donjeg dijela potkoljenice, stražnji dio gležnja i stražnji dio pete)

-Crvenilo kože iznad tetive

-Pritiskom prstiju na tetivu mogu se osjetiti krepitacije (struganja) dok mičete stopalo gore- dolje.

Ako zanemarujete ove znakove dulje vrijeme (nekoliko tjedana) tada ćete vjerojatno razviti kroničnu upalu Ahilove tetive kod koje su vrlo mali izgledi za izliječenje. Simptomi i znakovi kronične upale:

-Bol u tetivi postoji i u mirovanju pogotovo ujutro, s time da se bol pojačava pri hodanju uzbrdo ili po stepenicama. trajanje simptoma nekoliko tjedana

Većina kosti u ljudskom tijelu spojena je zglobovima, međutim postoji nekoliko kostiju koje se ne spajaju sa drugima. Umjesto toga, one su spojene na tetive ili završavaju u mišićima a nazivaju se sezamoidnim kostima. Najveća među njima je čašica koljena (patella). U stopalu postoje dvije vrlo male sezamoidne kosti u blizini palca, jedna prema vanjskoj strani stopala i druga bliža središnjem dijelu.

Sezamoidne kosti stopala ponašaju se poput kolotura preko kojih klize tetive kako bi omogućile tetivama bolji prijenos mišićnih sila. Također, one služe i kao potporanj kostima palca. Fraktura sezamoida izaziva upalu ili iritaciju tetiva s kojima su u kontaktu, odnosno sezamoiditis. Ovo stanje učestalo je kod baletanki, trkača ili kečera u bejzbolu.

Kronično proširene vene na nogama su jedna od onih bolesti, koje čovjek duguje evolucijskom usponu na stražnje noge. Kod takozvanih primarnih varikoziteta najvažniju ulogu u nastanku igra genetika, a rizične faktore predstavljaju individualne životne i radne navike pojedinca - razvoju bolesti posebno pogoduju trudnoća, produljeno stajanje ili sjedenje, prekomjerna tjelesna težina, uzimanje hormonske nadomjesne terapije ili oralne kontracepcije, izlaganje suncu ili toplini, starija dob, kronična opstipacija, loša statika tj. ravna stopala ili problemi s kralježnicom, učestalo dizanje teških tereta, odnosno naporan fizički rad, itd. Kod sekundarnih varikoziteta proširene vene nastaju zbog ranije tromboze vena, ili traume vena.

U nogama se glavnina venskog krvotoka odvija u dubokim venama, koje se nalaze između mišića nogu, za razliku od površinskih (safenskih) vena, kojima je primarna uloga regulacija topline nogu. Da bi krvotok kroz duboke vene bio kontinuiran i zadovoljavajuć, nužno je da tjelesni mehanizmi razgradnje ugrušaka (koagulacije) uredno funkcioniraju.

Do tromboze dubokih vena dolazi najčešće zbog poremećaja u mehanizmima zgrušavanja krvi ili zbog poremećaja cirkulacije u dubokim venama ili zbog oba razloga istodobno.

Plantar fasciitis najčešći je uzročnik boli u dnu pete. Bolest nastaje iritacijom ili upalom tkiva koje podupire svod stopala (plantar fascia). Plantar fascia je dugački ligament smješten direktno pod kožom tabana, a koji spaja petu sa prednjim dijelom stopala i apsorbira pritisak koji vršimo na stopala stajanjem ili hodanjem. Preveliki pritisak može oštetiti ili poderati ligament, na što tijelo prirodno reagira upalom koja uzrokuje bol u peti i ukrućenje u plantar fascii. U većini slučajeva, plantar fasciitis može se razviti i bez nekog posebnog razloga. Rizični čimbenici koji olakšavaju razvoj ovog stanja su: zategnuće mišića potkoljenice, pretilost, previsoki lukovi stopala, repetitivna i pojačana aktivnost stopala te nošenje neadekvatne obuće.

U metatarzofalangealnom zglobu kao i svakom drugom, krajevi kostiju prekriveni su glatkom hrskavicom. Normalnim svakodnevnim kretnjama zgloba ili pak kao posljedica ozljede hrskavica se troši, te dolazi do trenja kost o kost. Ovim putem dolazi do izbočina ili preraštaja kostiju koji postupno umanjuju fleksibilnost zgloba potrebnu pri kretanju. Ove promjene vrlo su bolne i čine hodanje teškom i bolnom aktivnošću.

Digitus superductus može nastati kao posljedica hallux valgusa, živčanih oštećenja izazvanih bolestima poput dijabetesa ili alkoholizma te nošenjem premale obuće ili visokih potpetica.

Oboljeli prst izvija se u luk, poprima oblik kandže te izaziva bolne kaluse na donjoj strani stopala. Često se uz deformaciju samog prsta javljaju i bolne otekline i žuljevi na zglobovima prsta. Kao o većina sličnih stanja, pogoršava se bez adekvatnog tretmana i može se razviti u trajni deformitet.

Digitus flexus ili “čekićasti prst“ je deformitet drugog, trećeg ili četvrtog nožnog prsta. Pri ovome stanju, prst je savijen u središnjem zglobu te nalikuje čekiću. Uzrokuje bolne otekline i kaluse na vrhu središnjeg zgloba u prstu ili pri vrhu prsta.

Čekićasti prst nastaje kao rezultat nošenja neadekvatne obuće ili mišićnog disbalansa. Mišići rade u parovima kako bi ispravljali i savijali prste. Kada je prst dovoljno dugo u savijenoj poziciji mišići se zategnu i prst se više ne može ispraviti.

U početku je čekićasti prst fleksibilan i može se ispraviti jednostavnim mjerama, ali ako se ne liječi može se ukrutiti i u tom slučaju je oboljeloj osobi potreban operativni zahvat.

Ovo stanje uobičajeno nastaje nakon učestalih uganuća gležnja. Kada uganemo gležanj, ligamenti se istegnu ili poderu. Potrebna je adekvatna rehabilitacija kako bi se ojačali zglobni mišići i druga zglobna tkiva koja utječu na održavanje ravnoteže. U protivnom postoji visoki rizik od ponovnih uganuća koja mogu dovesti do kronične nestabilnosti gležnja.

Oboljeli se žale na stalna iskretanja zglobova na neravnim površinama ili pri bavljenju sportskim aktivnostima, kronično oticanje i bol te osjetljivost.

Neurom je inače stanje koje se odnosi na benigni živčani tumor. Mortonov neurom (Mortonova metatarzalgija) nije tumor, ali predstavlja zadebljanje tkiva koje okružuje živce nožnih prstiju. Nastaje kada živac prođe ispod ligamenta koji spaja metatarzalne kosti te ostane ukliješten među njima.

Najčešće se razvija između trećeg i četvrtog prsta uzrokovan iritacijom, traumom ili pretjeranim pritiskom. Oboljela osoba osjeća se kao da hoda po kuglicama, što je popraćeno konstantnom boli koja se pojačava pri kretanju ili nošenju obuće. Mortonov neurom je osam do deset puta učestaliji kod žena nego kod muškaraca.